Otkrili su da ljudi kojima su benzodiazepini propisani tijekom više od tri mjeseca, imaju 51 posto veću vjerojatnost za razvoj Alzheimerove bolesti, u odnosu na ljude koji nikad nisu rabili te lijekove. Rizik se gotovo udvostručio ako bi uzimali lijekove više od šest mjeseci.
Prema Billioti de Gage, ljudi u ranoj fazi Alzheimerove bolesti mogu imati simptome poput problema sa spavanjem i tjeskobe. To povećava mogućnost da je uporaba benzodiazepina rezultat Alzheimerove bolesti, a ne uzrok te bolesti. Rekla je da je njezino istraživanje zamišljeno da dokaže suprotno. Razmatrali su samo recepte koji su započeti s uporabom najmanje pet godina prije dijagnoze Alzheimerove bolesti.
Billioti de Gage tvrdi da ti lijekovi mogu tek kratkoročno biti korisni. Istaknula je da istraživanje u studiji nije pokazalo povećani rizik od Alzhemirove bolesti kod starijih odraslih osoba kojima su lijekovi propisivani u skladu s međunarodnim smjernicama; to znači da ih rabe ne dulje od jednog mjeseca za nesanicu i ne više od tri mjeseca za simptome tjeskobe.
Dr. Malaz Boustani, koji je surađivao za uvodnik objavljen u studiji, drži da stariji odrasli moraju biti oprezni pri uporabi tih lijekova, ili bilo kojeg drugog lijeka koji može djelovati na moždane funkcije. “Trebali bismo puno ozbiljnije razmotriti nuspojave ovih lijekova“, rekao je Boustani, istraživač s Instituta Regenstrief i Centra za proučavanje starenja u Indianapolisu, Sveučilište Indiana.
Prema AGS-u, brojni lijekovi mogu uzrokovati da se stariji odrasli osjećaju ošamućeno i zbunjeno . Uključuju i druge vrste tableta za spavanje, poput zaleplona (Sonata) i zolpidema (Ambien); antihistaminike poput difenhidramina (Benadryl) i klorfeniramina (AllerChlor, Chlor-Trimeton); tu spadaju i mišićni relaksanti.
I Boustani i Wolf-Klein predložili su da se za probleme spavanja i tjeskobu istraže terapije bez lijekova, dijelom zato što lijekovi ne rješavaju osnovne probleme.
Kad se čini da starija osoba ima problema sa spavanjem, dostatne mogu biti promjene u navikama – primjerice: izbjegavati kofein ili ograničiti unos tekućina tijekom noći, rekla je Wolf-Klein. Kad je problem u anksioznom poremećaju, Boustani drži da je često učinkovita kognitivno-bihevioralna terapija (razgovorna terapija).
“Poanta je da se moramo brinuti za svoj mozak“, rekao je Boustani te k tome dodao: “Prvi je korak da ne napravimo nikakvu štetu.“
Izvornik:
https://www.webmd.com/alzheimers/news/20140909/anxiety-medications-may-be-tied-to-alzheimers-risk#2
Piše: Amy Norton, 9. rujna 2014.